Krakov - na krilima zmaja 2.deo

Trst - opojni ukus kafe i Miramare

U Trstu me je dočekalo sunčano jutro. Grad se budio. 

Prostor i mir. 

Sa jedne strane gradska luka i more, sa druge - Trg ujedinitelja Italije ( Piazza Unita d'Italia), najveći trg u zemlji, okružen upečatljivim palatama koje služe kao administrativne zgrade, te jednom palatom za odmor Grand Hotel Duchi D'Aosta. 

gradska skupština trst italija


Plavo i sivo. 

Sivo kao postojanost, formalnost, konzervatizam.

Preko puta gradske skupštine je Fontana četiri kontinenta. Četiri kamene figure ljudi sa četiri figura životinja na četiri strane, prestavljaju Evropu, Aziju, Afriku i Ameriku. Na vrhu fontane je žena sa krilima, raširenih ruku, simbol grada Trsta koji je doživeo procvat trgujući sa ostatkom sveta.

fontana četiri kontinenta trst

Od trgovačke meke, Trst se vremenom pretvorio u jedan od gradova sa najviše naučnika po glavi stanovnika na Zemaljskoj kugli. 

Preko Berzanskog trga (Piazza della Borsa), pored Trovačke komore, zgrade za koju bi neupućeni pomislili da je hram, Neptunove fontane i spomenika caru Leopoldu I Austrijskom, idem do srpske pravoslavne crkve Sveti Spiridon.

Trgovačka komora Trst
Trgovačka komora

neptunova fontana trst italija

Ta moja putanja je slučajna ali logična, jer je Leopold I kao tolerantan čovek podržao prosperitet Trsta - proglasio ga je za slobodnu luku i pravoslavlje! 

1690. godine dao je Srbima ukaz zvan "Privilegija" koji je garantovao slobodu vere, upotrebu Julijanskog kalendara i izbor svojih sveštenika na teritoriji Ugarskog carstva. 

pravoslavna crkva trst italija

Crkva Svetog Spiridona je vizantijska naslednica na počasnom mestu uz Grand kanal. U njenim mozaicima ogleda se Sunce, a u kupolama - more.

Sveti Spiridon je zaštitnik obućara, čizmara, a Italija - velika čizma, uzvraća i savesno brine o crkvi.

Grand kanal prokopao je, ko drugi nego venecijanac Mateo Pirona sa ciljem da brodovi uplovljavaju direktno u centar grada, radi bržeg utovara i istovara. Kao jedini kanal u Trstu, njegove obale važe za najcenjenije lokacije.

Idealno mesto za predah i ispijanje kafe, kako kažu ugostitelji najbolje na svetu!

Grand canal Trieste

Nije Grand kanal striktno proračunata trgovačka četvrt, ona poseduje idealističku notu - statue požrtvovanih. Sa palate Gopčević  (Gopcevich) gledaju nas Srbi: car Lazar, carica Milica, Miloš Obilić i Kosovka devojka, dobrovoljne žrtve za svoju zemlju. Na Crvenom mostu ( Ponte rosso) stoji bronzani Irac Džems Džojs koji je prihvatio materijalnu bedu zarad umetničkog stvaranja i vere u sopstvenu viziju. 

Uspešni Srbi sagradili su preko 50 palata, doneli deo svoje domovine i kulture, živeli u skladu sa Italijanima, Grcima, Austrijancima i ta mešavina daje Trstu posebanu draž. 

Grad dakle, nije tipično italijanski, nekako je… mlađi. Osim ako se zađe malo iznad centra, gde su ostaci rimskog amfiteatra iz vremena vladavine cara Trajana, drugog veka naše ere. Ruševine su podsetnik da smo u Italiji.

Ispod spoljašnjeg bledila Trsta proviruje strast njegovih građana za koloritom Istoka. Godinama sakupljani eksponati koji su brodovima stizali iz daleka, donirani su Gradskom muzeju orijentalne umetnosti. Prvi sprat je posvećen Kini gde se mogu videti svilene haljine iz 19. veka, porculan iz dinastije Song, Yuan, Ming. 

Drugi i treći sprat čuvaju predmete iz Japana: maske, kitane, drvoreze, oklope samuraja. 

Da li zbog kosmopolitskog duha, činjenica je da su Tršćani tako dobro odeveni. 

Ako postoji izlog sa istom garderobom još negde na svetu, ovaj u Trstu je lepši, jer nepogrešivo uklope čarape i šal, cipele sa bluzom, pantalone i minđuše. 

Miramare

Na 6 km od centra Trsta, na litici nalazi se dvorac Miramare, koji kao što mu ime kaže sa dve strane gleda more. Dvorac čija je gradnja počela 1857. godine bio je poklon Austrougarske carske porodice mladom bračnom paru nadvojvodi Maksimilijanu Habzburškom i princezi Šarloti od Belgije. 

Reklo bi se da je Maksimilijan preferirao "oprobane recepte", jer Miramare podseća na palatu Pena u Portugalu, njegova unutrašnjost sa mnoštvo ukrasa od drveta, drvenim tavanicama i nameštajem, na enterijer vile Lazarović  ( Lazarovich), gde je nadvojvoda provodio momačke dane. Čak je i njegova radna soba kopija kabine broda Navara, sa kojim ja putovao po svetu kao zapovednik mormarice. Jedini odušak svojoj kreativnosti Maksimilijan je dao - u vrtu. Ogromna zelena oaza, ispunjena je egzotičnim biljkama iz Libana, Kalifornije, Meksika, Afrike, postavljenim u savršenoj geometriji, oživljena jezercetom, fontanama, stepenicama, skulpurama i topovima - poklonom Leopolda I, mladinog oca.

Sve izgleda nevino i bezazleno! 

Bele zidine dvorca, prestižni vrt, zagrljaj Jadranskog mora. 

Osim… 

Da li je moguće? 

Ko bi rekao? 

Reputacije. 

Na jednoj od brojnih slika u dvorcu Miramare, prikazan je Maksimilijan sa meksičkom delegacijom dok mu nude da postane njihov car. 

Maksimilijan princ avanturista i Šarlota najbogatija princeza Evrope, vođeni Cezarovom poslovicom " Bolje prvi u selu, nego poslednji u gradu " otploviše u Meksiko da ukrote tu divlju zemlju. 

Carevanje nije tako lako, siromašni podanici se često bune. Izložena stresovima: smrt oca, neverstva muža, neobični lekovi za neplodnost koje je dobila od meksičkog vrača, Šarlota čini veliki napor i putuje u Evropu po pomoć. Umesto pomoći od pape Pija IX i Napoleona III, dobija paranoju. Totalno rastrojena kratko boravi u Miramaru, da bi je potom vratili u Belgiju, ne rekavši joj da su Maksimilijana antirojalisti streljali u Meksiku. 

Kratko je bilo dovoljno da Miramare upije kao krpa Šarlotine izgubljene vladarske nade i ljubavna razočaranja. 

Svi koji prespavaju u dvorcu umiru mladi ili nasilno. Spisak je podugačak: carica Sisi i njen sin Rudolf od Austrije, prestolonaslednik Franc Ferdinand i supruga Sofija, vojvoda Amadeo di Savoja - Aosta - vicekralj Etiopije, Fridrih Rajner nacistički funkcioner. 

Pukovnik Bovman ( Bowman) - pripadnik novozelandskih trupa koje su bile od 1947 do 1954 stacionirane u zamku, raširio je šator i spavao u parku. Što je sigurno, sigurno je! 

Miramare baca svoju nevidljivu otrovnu mreži i na zaljubljene. Ne preporučuje se posetiti dvorac sa partnerom, čak ni odvojeno, ni u razmaku od nekoliko dana, ko želi da sačuva svoju vezu. 

Noćni čuvari dvorca sretali su duh dobrodušnog Maksimilijana kako konačno uživa u vrtu koji je sam dizajnirao. 

Iz Trsta odlazim dalje mudrija za još jedan uvid: Nekretnine ma kako carski izgledale, nisu garancija sreće!

                                              septembar 2017

Tekstovi i fotografije objavljeni na ovom blogu su moje autorsko delo i preuzimanje nije dozvoljeno.

Možda vas zanima :

Venecija - nevesta Jadrana

Edipsos - banja za junake

Sozopol - grad spasa 1.deo

Sokobanja - domicil sokolova

Made in Italy

Istanbul - evropski džin 1.deo

Krf, ostvo Vido - sinovi slavni

Budimpešta - crvena paprika i vruća voda 1.deo

Kapadokija - zimski san 1. deo